U Sjedinjenim Državama, preko 2,4 miliona ljudi ima celiakiju, što iznosi oko jedan u svakih 33 osobe. Međutim, većina ljudi sa celiakijom bolesti zapravo čak i ne zna da ih ima.
Celiakova bolest je jedan od najadekvatnijih dijagnostikovanih stanja u Sjedinjenim Državama, što znači da lekari uvek ne dijagnoze odgovarajuće ili da pojedinci ne traže pomoć na prvom mjestu zbog njihovih simptoma.
A nova studija Američke akademije za pedijatriju istakla je da jedna od najvećih grupa pojedinaca, mališana, možda nedostaje dijagnozama celiakog oboljenja.
Šta je celiakova bolest?
Celijačna bolest je autoimunski poremećaj u kojem telo ne može isprati gluten protein pšenice. Gluten, umesto hranljivog tijela, može stvarno oštetiti tanko crevo.
Veza između ponašanja i celiakove bolesti kod mališana
Studija objavljena u pedijatriji u martu 2017. godine ispitala je probleme u ponašanju u različitim godinama koje su prijavile majke koje nisu znale da njihova djeca imaju celiak bolest, u poređenju sa ponašanjem koje su prijavile majke koje su bile svjesne da su njihova djeca imala celiak i majke djece koja nisu imaju celiak bolest uopšte.
Studija je započela testiranjem 8.676 dece u dobi od dve za autoantibodije tkiva transglutaminaze (tTGA), koje se pojavljuju kada dete ima celiakiju.
Tako, ako su prisutna antitela tTGA, dijete ima celiakiju. Istraživači su zatim prikupili izveštaje majki o ponašanju deteta starijih od 3,5 godine i starije od 4,5 godine.
Šta su našli
Na kraju studije, istraživači su otkrili da kod starijih 3,5 godina majke koje nisu znale da njihova djeca imaju celiakiju, prijavila su daleko negativnije ponašanje u svojoj djeci.
Majke od 66 dece koja su imala celijačku bolest, ali nisu znale da su još prijavila više uznemirenosti i depresije deteta, ponižavajuće ponašanje, agresivno ponašanje i probleme sa spavanjem u poređenju sa više od 3.651 majki dece koja uopšte nisu imala celiakiju. Nezavršene majke su takođe prijavile agresivno ponašanje, probleme s spavanjem, te anksioznost i depresiju deteta nego majke koje su znale da njihova djeca imaju celijačku bolest.
Šta to znači?
Ono što ova studija znači je da postoji veza između celiakog oboljenja i ponašanja kod dece, naročito u mladosti i potencijalno više, ako roditelji nisu svesni da bi moglo biti zdravstveno pitanje koje bi uzrokovalo ponašanje djeteta. Iako istraživači nisu sasvim jasni na tačno načine na koje gluten može uticati na mozak, postoje teorije da čestice glutena koje telo ne može probiti izazvati zapaljenje u mozgu, što može dovesti do negativnog ponašanja.
S obzirom da je u studiji takođe utvrđeno da kod starijih godina nije bilo razlike u prijavljenim simptomima ponašanja, istraživači su teoretisali da bihejvioralni simptomi mogu biti naročito izraženi kod mlađe djece koja nisu u mogućnosti da procesuiraju ili govore o svojim osećanjima.
Na primer, malčice mogu delovati više zato što boli bol u stomaku, dok starije dete može umesto toga položiti ili umiriti aktivnost.
Da li biste trebali imati svoje dete testirano za celijsku bolest?
Dakle, ako se vaše dete ili predškolsko odeljenje negativno ponaša, da li to znači da ima celijačku bolest? Očigledno, malčice nisu najor racionalnija ili dobro ponašana grupa ljudi, tako da li ova studija znači da bi svi mališani koji se nebezbedno trebali testirati na celiak? Vjerovatno ne.
Ali ako vaše dijete ima porodičnu istoriju celiakije bolesti, bilo bi dobra ideja da se on ili ona testiraju, jer je vjerovatnije imati bolest ako je roditelj prvog stepena (što znači roditelj ili rodbina) ima to.
Takođe je korisno razgovarati sa svojim doktorom u bilo kojoj situaciji u kojoj vaše dijete ima problema sa ponašanjem. Ishrana može biti faktor, i može se naći mnogo veza između moždanih creva koje mogu doprinijeti negativnom ponašanju kod deteta. Jednostavno obraćajući pažnju na ono što vaše dijete jede i kako se on postupa po određenoj hrani može biti od pomoći. A ako primetite da vaše dete izgleda da ima povećanje simptoma posle konzumiranja, obavezno razgovarajte sa svojim doktorom o odgovarajućem celiak testiranju.
Izvori:
Smith LB, Lynch KF, Kurppa K, i ostali, studijska grupa TEDDY (2017, mart). Psihološke manifestacije autoimunosti celiakog oboljenja kod mlađe dece. Pedijatrija , 139 (3): e20162848. Preuzeto sa: http://pediatrics.aappublications.org/content/139/3/e20162848
Fasano, A. (2017, mart). Celiakova bolest, osećaj creva i mozga: uzrok, posledica ili samo epifenomenon? Pedijatrija , 139 (3): e20164323. Preuzeto sa: http://pediatrics.aappublications.org/content/139/3/e20164323
Rubio-Tapio A et al. Prevalencija celiakije bolesti u Sjedinjenim Državama. American Journal of Gastroenterology. 2012 Okt, 107 (10): 1538-44.