Vaš Preemijev imuni sistem

Rođena rođena deca imaju nizak nivo antitela, supstanci u krvotoku koji pomažu u zaštiti od infekcije. U kasnijem dijelu trudnoće, antitela prelaze placentu od majke do fetusa. Kada se beba prerano rodi, propusti imunološki sistem povećanje zaštitnih antitela i stoga je njihov rizik za razvoj infekcija veći.

Pregibe su više podložne infekcijama jer imuni sistem je nezreo i stoga je teže da se sami bore protiv bakterija. Infekcije u preemije mogu uticati na njihovu sposobnost da dišu, dobiju težinu, mogu povećati boravak u bolnici i mogu dovesti do više hroničnih komplikacija. Važno je znati da sa odgovarajućim koracima i znanjem možemo sprečiti neke od ovih infekcija i mogu napraviti ogromnu razliku u ukupnom zdravlju i ishodu prerane bebe .

Zbog njihovog smanjenog imunološkog sistema i sveukupne nezrelosti, prerana beba može razviti infekciju u skoro svakom dijelu tijela. Najčešći su krv (nazvana sepsa), pluća, mozak (pneumonija) i kičmena moždina (meningitis), koža ili bubrezi, bešika (infekcija urinarnog trakta-UTI) ili creva (NEC). Ubrzo nakon porođaja sva beba stiču dve vrste bakterija, neke zdrave i neke potencijalno štetne bakterije.

Zdrava bakterija pomaže da se štetno održi. Dobre bakterije pomažu u varenju. Ponekad, za preemie, ovaj kompleksni sistem postaje neuravnotežen, što može dovesti do problema i infekcije. Koža je prva linija odbrane. Kod prerane bebe koža je krhka i može se podvrgnuti čestim medicinskim procedurama kao što su IV započinjanje, injekcije i testiranje krvi.

Ovo može biti portal za infekcije za ulazak u sistem prerane bebe. S obzirom da sama infekcija može biti uzrok prevremenog porođaja, preemija je možda bila izložena i stvorena je infekcija u utero kada se bakterije ili virus prenose iz krvi majke kroz placentu i pupčanu vrpcu do bebe. Oni takođe mogu razviti infekcije izloženosti u njihovom okruženju, nakon dana ili nedelja u okviru NICU-a.

Infekcije izaziva jedna od tri vrste mikroorganizama; bakterije, viruse ili gljive. Bakterije su male jedinstvene ćelije koje se nalaze u životnoj sredini, na koži iu gastrointestinalnom traktu (GI). Lekovi koji se zovu antibiotici koriste se za lečenje infekcija uzrokovanih bakterijama. Ampicilin i Gentamicin su dva najčešća antibiotika koja se koriste u NICU. Virusi su organizmi koji su manji od bakterija i nisu podložni antibiotici. Postoje lekovi koji se zovu antivirusi koji pomažu u nekim oblicima bakterija koje izazivaju infekciju. Gljive ili obično poznate kao kvasac često se nalaze u GI traktu i na koži i mogu biti uzrok nekih opasnih po život infekcija krvi. Lekovi koji se zovu antifungali koriste se u lečenju gljivičnih infekcija.

Možda je teško reći da li preemie razvija infekciju. Neki od znakova mogu uključivati: bledu ili lisnatu kožu, sporiju od normalnog srčane frekvencije, periode apneje (pauze u disanju) i nemogućnost održavanja stabilne telesne temperature; previše visok ili suviše nizak. Beba može imati lošu mišićnu tačku ili biti diskutabilna i može imati poteškoća da ostanu upozorenja ili može biti uznemirena. Deca takođe mogu imati problema da tolerišu hranu.

Postoje neki uobičajeni testovi koji se izvode u NICU kada beba pokazuje znake infekcije. Ovi testovi se takođe mogu obavljati rutinski kako bi se isključila mogućnost nastanka potencijalnog problema.

Krv se može izvući kako bi se proverilo broj beba u krvi. Glavna namera bijelih krvnih ćelija (WBC) u telu je borba protiv infekcija. Veća od normalne ili niže od običnog WBC broja je zabrinutost da beba može da se razvija ili ima infekciju. Tip WBC koji se naziva neutrofil se proizvodi u organizmu kao odgovor na upale i infekcije. Neutrofili su nezrele WBC i kada je prisutna infekcija, telo će brzo osloboditi ove nezrele ćelije kako bi pomoglo borbi protiv invazivnih mikroorganizama. Može se uraditi još jedan test krvi koji se naziva test CRP ili C-reaktivnog proteina. C-reaktivni protein je supstanca koja se otpušta od tela kao odgovor na upalu. Povišeni nivo CRP može ukazivati ​​na prisustvo infekcije. Krvna kultura je test koji se postiže da bi se pokušao razviti mikroorganizam koji može biti prisutan u krvi. Ovaj test se vrši da bi se identifikovala tačna greška koja može biti prisutna i pomoći će nam da odlučite koji je antibiotik prikladan za liječenje infekcije.

Rendgen na grudima je dijagnostički test da bi se videle pluća kako bi se utvrdilo da li postoji infekcija kao što je pneumonija. Kičmena ili lumbalna punkcija (LP) je još jedan test koji se može izvesti da bi se testirao na meningitis. U LP-u, mala količina cerebralne spinalne tečnosti (tečnost koja kruži oko mozga i kičmene moždine) uklanja se i testira na prisustvo infekcije.

Ukoliko postoje dokazi o infekciji, beba se može liječiti antibiotikom, IV tečnostima, kiseonikom ili čak mehaničkom ventilacijom u zavisnosti od težine simptoma i samog mikroorganizma. Iako neke infekcije mogu biti vrlo ozbiljne, većina će dobro reagovati na antibiotike. Ranije se lečenje tretira, što je bolja šansa da se uspešno bori protiv infekcije.

Imunološki sistem prerane bebe će i dalje biti nezrele u prvih nekoliko meseci života, a ne funkcionisati kao termin termina novorođenčad i stoga ih stavlja na veći rizik od zaraznih infekcija, naročito virusnih. Zaštita predominacije dok je u NICU-u i nakon ispuštanja je veoma važna. Pranje ruku i upotreba ručnog sanitizatora su dve veoma važne stvari koje možete učiniti i ohrabriti druge koji će biti u posjeti ili oko vašeg preemije da to učine isto. Ograničite broj posetilaca i zadržite one koji imaju znake hladnoće, kašlja ili infekcije. Jednostavne bolesti u starijoj deci i odraslima mogu biti ozbiljne i čak smrtonosne za prezgodnju bebu.

Izvori

Stoll i sar. Rani početak neonatalne sepse: teret streptokokne grupe B i E. coli bolesti se nastavlja. Pedijatrija. 2011: 127: 817-826.

Rennie JM (2005) Robertonov udžbenik neonatologije , Engleska, Churchill Livingstone, p1017

Kaufman D, Fairchild KD. Klinička mikrobiologija bakterijske i gljivične sepse kod dojenčadi sa vrlo niskim rodom. Clin Microbiol Rev. Jul 2004; 17 (3): 638-80.

Lopez Sastre, JB, Coto Cotallo, D., & Fernandez Colomer, B. (2002). Neonatalna sepsa nozokomijalnog porekla: epidemiološka studija iz "Grupo de Hospitales Castrillo". J Perinat Med, 30 (2), 149-157