Uređaji koji se koriste za nezrele, razvijene pluća
Teškoće disanja su jedan od najčešćih zdravstvenih problema kod preranohidnih beba . Na sreću, napredovanje u tehnologiji omogućilo je većini starijih beba da postignu potpuno zdravlje koristeći sisteme za podršku disanju u jedinicama za intenzivnu negu novorođenčadi (NICUs) .
Uzroci problema sa disanjem kod nedovoljnih dojenčadi
Teškoće disanja se razvijaju kod preranohidnih beba, jer pluća nemaju priliku da dođu do pune zrelosti u materici.
Kao rezultat, oni mogu doživjeti bilo koji broj komplikacija nastalih usled nezrelog respiratornog sistema.
Među najčešće vidljivim uslovima:
- Sindrom respiratornog distresa (RDS) je poremećaj uzrokovan nedostatkom surfaktanta u plućima. To su supstance koje omogućavaju mišićima pluća da se glatko proširuju i ugovoraju. Bez nje, disanje postaje oštećeno.
- Bronhopulmonalna displazija, hronična bolest pluća, najčešće se vidi u pretežbama koje su teže manje od 2,2 kilograma po rođenju. Može biti uzrokovano dugotrajnom upotrebom kiseonika i mehaničkog disanja.
- Apnea je stanje koje karakteriše produžene pauze u disanju, što dovodi do abnormalnog usporenja srčanog udara (bradikardija). Apneja je obično uzrokovana nezrelim delovanjem u delu mozga koji kontroliše nehotično disanje.
Suočeni sa običnim bolestima disajnih puteva, NICU su obučeni i opremljeni da pruže pomoć disanju prezrenoj deci sve dok ne mogu sami da dišu.
Vrste podrške za disanje kod prezervativa
Mnogi različiti tipovi respiratorne podrške su dostupni u NICU-u, u zavisnosti od nivoa pomoći koja joj je potrebno. Među njima:
- Nasilna kanula je jedan od najmanjih invazivnih oblika respiratorne podrške. Nosaćna kanula je tanka plastična cijev koja dovodi kiseonik direktno u nozdrve. Ovaj tip sistema je naznačen kod beba koji mogu sami da dišu, ali je potreban dodatni protok vazduha kako bi se otvorila pluća ili održala konzistentan nivo kiseonika u krvi.
- Neprekidni pozitivni pritisak vazdušnog puta (CPAP) je vrsta respiratorne podloge koja duva konstantan protok vazduha u pluća bebe preko maske ili nazalne kanile. Glavni cilj CPAP terapije je da se preuranjene pluće pravilno naduvaju. Dok je pritisak vazduha viši od standardne nazalne kanile, CPAP se koristi samo za bebe koje mogu sami dišati
- Mehanička ventilacija se koristi za prevremene bebe koje su suviše slabe da bi dale sami. Ventilator obezbeđuje mješavinu kiseonika i vazduha koji se pumpa kroz cijev u cijev za vjetru i potom izvlači, repliciranjem prirodnog uzorka disanja. Kod većine mehaničkih ventilatora, bebe i dalje mogu da dišu sami.
Da bi se sprečio RDS , doktori obično pružaju steroid kao što je betametazon za žene u ranom radu. Lekovi, ako se daju pre porođaja, mogu ubrzati proizvodnju površinskog sredstva i pomoći da sazre bebe pluća. Surfaktant se može dati i bebi nakon rođenja.
Iako preuranjenim bebama kojima nedostaju surfaktanti obično je potreban ventilator, upotreba surfaktanta značajno smanjuje količinu vremena potrebnog za respiratornu podršku.
> Izvor
- > Garg, S .; Sinha, S. "Neinvazivna ventilacija kod nedonosnih dojenčadi: na osnovu dokaza ili navika." Časopis Kliničke neonatologije. 2013; 2 (4): 155-159.